Antonija

Bok. Ja sam Antonija. Treba mi malo da se opustim, a onda sam sasvim druga priča. Kad mi se muškarac sviđa, teško to dugo skrivam. Oči me obično odaju. Kavu pijem polako dok ne shvatim da opet skoro kasnim. Ne mora biti ništa veliko. Samo molim negdje gdje se nećemo preglasavati. Ruž ponekad popravim samo zato što se poslije osjećam bolje. Obično dođem na vrijeme. Samo zadnjih pet minuta prije izlaska trčim po stanu. Dovoljno je napisati normalno. Za ostalo ćemo lako.