Monika

Bok. Ne znam točno kamo ovo vodi, i baš mi je to simpatično. Mogu djelovati nevino, ali to mi ne traje baš dugo. Kad mi netko sjedne, nemam potrebu praviti se nedostupnom. Luksuz me ne impresionira koliko dobro društvo. Dovoljan je mali lokal, stol u kutu i razgovor koji se ne prekida na pola rečenice. To mi zvuči bolje od savršeno pripremljenog programa. U prvih par minuta sam opreznija. Onda se ili raspričam ili već znam svoje. Pokušaj me nasmijati. Ne mora to biti vic s interneta.