Rea

Zovem se Rea. U početku sam opreznija, poslije već manje. Kad mi se muškarac sviđa, teško to dugo skrivam. Oči me obično odaju. Imam mišljenje o gotovo svemu. Srećom, ne moram ga svaki put progurati. Luksuz me ne impresionira koliko dobro društvo. Dovoljan je mali lokal, stol u kutu i razgovor koji se ne prekida na pola rečenice. To mi zvuči bolje od savršeno pripremljenog programa. Radije se nađem na sat vremena nego da tjedan dana pišemo ni o čemu. Ponekad pustim glazbu glasno pa se čišćenje protegne na dvostruko. Ponekad kupim lijepo rublje bez posebnog razloga. Razlog se može pojaviti poslije. Možeš mi napisati kamo bi me odveo na prvo piće.