Lejla

Bok. Kad mi netko sjedne, mogu pričati bez prestanka. Ne trebam tjednima dopisivanje. Nekoliko poruka i kratki susret kažu mi više. Ponekad odgovorim malo drsko. Uglavnom je to dobar znak. Pamtim sitnice: što si naručio, čemu si se smijao ili jesi li se pri rastanku još jednom okrenuo. Upravo takve stvari mi ostanu u glavi putem kući. Ne mora biti ništa veliko. Samo molim negdje gdje se nećemo preglasavati. Kavu pijem polako dok ne shvatim da opet skoro kasnim. Ruž ponekad popravim samo zato što se poslije osjećam bolje. Prije izlaska gotovo uvijek provjerim kosu u odrazu izloga. U kafiću često biram mjesto kraj prozora. Na kraju više gledam društvo nego ulicu. Možda se dogovorimo brže nego što očekuješ.