Lea

Zovem se Lea. Trenutačno: Meje. A sad nešto manje službeno. Ne trebam tjednima dopisivanje. Nekoliko poruka i kratki susret kažu mi više. Kad se uz nekoga osjećam dobro, više gestikuliram i smijem se glasnije. Pamtim sitnice: što si naručio, čemu si se smijao ili jesi li se pri rastanku još jednom okrenuo. Upravo takve stvari mi ostanu u glavi putem kući. Ti biraj lokal. Tako odmah vidim kakav ti je ukus. Nakon dugog dana spašavaju me tuš, glazba i nešto fino iz hladnjaka. U kafiću često biram mjesto kraj prozora. Na kraju više gledam društvo nego ulicu. Spori početak mi ne smeta. Samo u njemu mora biti nešto zbog čega želim nastaviti. Zanima me što bi stvarno volio znati. Vidjet ćemo kamo ćemo doći.