Božica

Ja sam Božica. Na fotografijama možda djelujem mirnije nego uživo. Kad sam nervozna, pričam brže. Barem odmah ima o čemu pričati. Ujutro mi treba kava. Navečer sam puno društvenija. Pamtim sitnice: što si naručio, čemu si se smijao ili jesi li se pri rastanku još jednom okrenuo. Upravo takve stvari mi ostanu u glavi putem kući. Ne mora biti ništa veliko. Samo molim negdje gdje se nećemo preglasavati. Čista košulja i lijepe ruke dvije su stvari koje primijetim gotovo odmah. Voljela bih se opet veseliti susretu malo više nego što je razumno. Dovoljno je napisati normalno. Za ostalo ćemo lako.