Josipa

Bok. Kad mi netko sjedne, mogu pričati bez prestanka. U prvih par minuta sam opreznija. Onda se ili raspričam ili već znam svoje. Prije izlaska gotovo uvijek provjerim kosu u odrazu izloga. Luksuz me ne impresionira koliko dobro društvo. Dovoljan je mali lokal, stol u kutu i razgovor koji se ne prekida na pola rečenice. To mi zvuči bolje od savršeno pripremljenog programa. Ti biraj lokal. Tako odmah vidim kakav ti je ukus. Imam slabost prema muškarcu uz kojeg zaboravim provjeravati telefon. Na fotografijama se ne volim praviti ozbiljnom. To mi ionako ne traje dugo. Javi se. Možda ćemo imati o čemu pričati i nakon ponoći.