Antonija

Bok. Ja sam Antonija. Treba mi malo da se opustim, a onda sam sasvim druga priča. Volim haljine, ali mogu doći i u trapericama. Ovisi kamo idemo i kakav mi je dan. U kafiću često biram mjesto kraj prozora. Na kraju više gledam društvo nego ulicu. Ne mora biti ništa veliko. Samo molim negdje gdje se nećemo preglasavati. Ponekad kupim lijepo rublje bez posebnog razloga. Razlog se može pojaviti poslije. Ponekad odgovorim malo drsko. Uglavnom je to dobar znak. A ako između nas preskoči nešto više, neću se tome odupirati.