Josipa

Bok. Ja sam Josipa. Treba mi malo da se opustim, a onda sam sasvim druga priča. Kad se uz nekoga osjećam dobro, više gestikuliram i smijem se glasnije. Prva kava može biti kratka. Druga već ovisi o nama. Ruž ponekad popravim samo zato što se poslije osjećam bolje. Spori početak mi ne smeta. Samo u njemu mora biti nešto zbog čega želim nastaviti. U kafiću često biram mjesto kraj prozora. Na kraju više gledam društvo nego ulicu. Dovoljno je napisati normalno. Za ostalo ćemo lako.