Josipa

Bok. Ja sam Josipa. Treba mi malo da se opustim, a onda sam sasvim druga priča. Malo sam tvrdoglava, ali se dam nagovoriti kad mi je stalo. Prije izlaska gotovo uvijek provjerim kosu u odrazu izloga. Luksuz me ne impresionira koliko dobro društvo. Dovoljan je mali lokal, stol u kutu i razgovor koji se ne prekida na pola rečenice. To mi zvuči bolje od savršeno pripremljenog programa. Ne mora biti ništa veliko. Samo molim negdje gdje se nećemo preglasavati. Ruž ponekad popravim samo zato što se poslije osjećam bolje. Na obično "bok" također odgovorim, samo mi daj neku temu.