Elena

Bok. Ne znam točno kamo ovo vodi, i baš mi je to simpatično. Kad mi se muškarac sviđa, teško to dugo skrivam. Oči me obično odaju. Imam mišljenje o gotovo svemu. Srećom, ne moram ga svaki put progurati. Luksuz me ne impresionira koliko dobro društvo. Dovoljan je mali lokal, stol u kutu i razgovor koji se ne prekida na pola rečenice. To mi zvuči bolje od savršeno pripremljenog programa. Prva kava može biti kratka. Druga već ovisi o nama. Imam više parfema nego što mi stvarno treba. Ujutro biram prema raspoloženju. Ponekad pustim glazbu glasno pa se čišćenje protegne na dvostruko. U torbi imam ruž, žvakaće gume i vjerojatno nešto što tražim već tjedan dana. Dovoljno je napisati normalno. Za ostalo ćemo lako.