Đurđa

Bok. Kad mi netko sjedne, mogu pričati bez prestanka. Ne trebam tjednima dopisivanje. Nekoliko poruka i kratki susret kažu mi više. Nakon vina imam malo hrabriji humor. Tako barem kažu prijateljice. Pamtim sitnice: što si naručio, čemu si se smijao ili jesi li se pri rastanku još jednom okrenuo. Upravo takve stvari mi ostanu u glavi putem kući. Spori početak mi ne smeta. Samo u njemu mora biti nešto zbog čega želim nastaviti. Na fotografijama se ne volim praviti ozbiljnom. To mi ionako ne traje dugo. Ruž ponekad popravim samo zato što se poslije osjećam bolje. Vrijeme i mjesto lako dogovorimo. Ostalo se vidi uživo. Javi se. Možda ćemo imati o čemu pričati i nakon ponoći.