Jelika

Zovem se Jelika. U početku sam opreznija, poslije već manje. Kad mi se nešto sviđa, to se na meni uglavnom vidi. Skrivanje mi baš ne ide. U kafiću često biram mjesto kraj prozora. Na kraju više gledam društvo nego ulicu. Pamtim sitnice: što si naručio, čemu si se smijao ili jesi li se pri rastanku još jednom okrenuo. Upravo takve stvari mi ostanu u glavi putem kući. Imam slabost prema muškarcu uz kojeg zaboravim provjeravati telefon. Ponekad pustim glazbu glasno pa se čišćenje protegne na dvostruko. Možeš mi napisati kamo bi me odveo na prvo piće.